Sve što ste ikada željeli znati o funkciji štitne žlijezde – od testova, suplemenata i lijekova, do prehrane koja podržava njen optimalan rad.
Štitna žlijezda je prava mala zagonetka, znam jer preko godinu i pol dana i sam borim bitku sa tim.
Prije nego što uđemo u dublju priču o signalizaciji hormona štitne žlijezde, ishrani, suplementaciji i terapijama, hajde da napravimo kratak test.
Simptomi koji mogu ukazivati na oslabljenu funkciju štitne žlijezde uključuju:
- Teškoće pri gubitku masnih naslaga, iako se trudite
- Depresivne epizode ili pad raspoloženja
- Nepodnošenje hladnoće
- Mentalna magla (brain fog)
- Snižena tjelesna temperatura
- Hronični umor bez jasnog razloga
- Dijabetes
- Gojaznost
- Nedavni, značajan gubitak masnog tkiva
- Hronični bolovi i/ili inflamatorna stanja
Ako ste muškarac i ne koristite već terapiju za štitnu žlijezdu, a nemate nijedan od ovih simptoma – velika je vjerovatnoća da vam testiranje i nije neophodno.
Ako ste žena, vrijedi isto, s tim da dodatne indikacije za testiranje mogu biti i problemi s menstrualnim ciklusom ili neuobičajeno zadržavanje vode u organizmu.
Statistički gledano, više od 80% ljudi koji nemaju nijedan od gore navedenih simptoma – nemaju ni problem sa štitnom žlijezdom.
U većini slučajeva, ključna stavka za zdravlje štitne žlijezde je adekvalan unos jodida (vidi niže), a za one koji praktikuju ekstremne dijete – prevelika kalorijska restrikcija ili ishrana bogata mastima, a siromašna proteinima.
Ako se prepoznaješ u ovome, korigovanje tih navika možda će biti najvažnija stvar koju si ikada usvojio iz svijeta nutricionizma.
Osnove koje moraš znati
Korištenje hormona štitne žlijezde kroz oralnu terapiju može donijeti značajne koristi, ali ako se provodi na pogrešan način – može biti i veoma štetno.
Bilo da ti je cilj bolja tjelesna kompozicija, sportski performans ili opće zdravlje, bez obzira na to da li koristiš suplement ili lijek, postoje tri ključna uslova koja moraju biti ispunjena:
- Ćelije moraju imati pristup pravim gradivnim materijama, u odgovarajućim količinama.
- Ćelije moraju dobijati ispravne signale koji ih usmjeravaju ka tvom cilju.
- Tvoji geni moraju funkcionisati optimalno. Ovo se stalno mijenja i moguće je uticati na to.
Prečesto, barem jedan od ova tri faktora fali u cijeloj priči. A kad se ne pokrije osnova – nema ni rezultata.
Pokrij sve što treba – i rezultat neće izostati.
⸻
Tvojoj štitnoj žlijezdi je potreban jodid
Oko 12% Amerikanaca ima ozbiljan nedostatak jodida, prema analizi urina. Još veći broj ima umjeren deficit ili suboptimalan unos. Iako se jodid može unijeti isključivo putem hrane – vrlo često ga ipak nema dovoljno.
Zato vrijedi da preispitaš svoje navike u ishrani i unos jodirane soli.
Ako većinom jedeš kuhanu hranu kod kuće i koristiš jodiranu so s “čvrstom rukom” – vjerovatno unosiš dovoljno joda. Ako nije tako – trebaš to pojačati.
Koliko jodirane soli ti zapravo treba?
Ako ti je jodirana so glavni izvor joda, onda ti treba oko 2 grama dnevno (oko pola kašičice – 936 mg natrijuma) da pokriješ osnovne dnevne potrebe. Ali pazi – istraživanja pokazuju da mnoge marke ne sadrže deklarisanu količinu joda, pa ti u praksi može trebati i više.
Brza hrana, prerađeni proizvodi i većina restorana ne koriste jodiranu so. Ni “morska so” je ne sadrži dovoljno. Ako na etiketi samo piše “so”, a ne “jodirana so” – to nije to.
Ako ne koristiš puno jodirane soli kod kuće, velika je vjerovatnoća da ćeš imati koristi od povećanja unosa.
Preporučujem 300 mcg jodida dnevno, a nešto više je sasvim u redu.
Koliko jodirane soli je previše?
Teško je pretjerati, osim ako je baš ne sipaš nenormalno mnogo.
Američki Nacionalni institut za zdravlje (NIH) preporučuje da maksimalni dnevni unos jodida bude 1100 mcg (1,1 mg). Nema potrebe da ideš iznad toga – naprotiv, možeš sebi naštetiti.
Višak joda može izazvati hipotireozu – i to već pri unosu od 0,8 mg dnevno, prema velikom istraživanju iz Kine.
Ako koristiš samo jodiranu so, da bi prešao 0,8 mg joda dnevno, morao bi unijeti oko 4945 mg natrijuma – što je skoro puna supena kašika soli. Sportistima se inače preporučuje unos do 4000 mg natrijuma dnevno, pa to nije problem.
Ipak, preporučujem da ne ideš preko pola supene kašike jodirane soli dnevno. Nema potrebe da tjeraš unos u ekstreme.
Imaj na umu: neke jodirane soli imaju slabiju jačinu, tako da su varijacije normalne. Sve ove preporuke važe ako so dodaješ nakon kuhanja, jer kuhanje smanjuje količinu joda.
Za žene: Ako si trudna, izbjegavaj prevelik unos joda, naročito ako jedeš puno morskih algi ili koristiš visoke doze suplemenata s jodom.
Koje namirnice sadrže dovoljno jodida?
Ako se pitaš koje namirnice prirodno sadrže jodid, evo nekoliko primjera kako možeš zadovoljiti dnevnu potrebu od 150 mcg jodida:
- 2,5 šolje mlijeka, jogurta ili svježeg sira
- 2,5 pečenih krompira sa korom
- 12 jaja
- 370 grama škampi ili prosječne morske ribe
- 370 grama puretine
Namirnice poput govedine, piletine, svinjetine, riže, većine žitarica, voća i povrća imaju jako malo joda i ne mogu se smatrati pouzdanim izvorima.
Alge i kelp su izuzetno bogati jodom, ali nisu čest dio ishrane na našem području.
Takođe, whey protein koncentrat i micelarna kazein proteini su relativno bogati jodidom – oko 80 grama može osigurati punu dnevnu potrebu od 150 mcg.
Dakle…
Ako tvoja ishrana sadrži više gore navedenih namirnica – ili značajne količine makar jedne od njih – najvjerovatnije ti ne treba dodatak jodirane soli ni suplement.
Ali, ako dominira crveno meso, piletina, povrće, tjestenina i voće, a slabo konzumiraš mliječne proizvode, jaja ili morske plodove – tada ti jodirana so ili suplement mogu biti korisni.
Upozorenje za hljeb
Postoje različiti podaci o sadržaju joda u proizvodima od pšenice. Neki hljebovi mogu imati samo 2,2 mcg, dok drugi – zbog dodataka – mogu sadržavati čak 587 mcg, što može biti previše.
Još gore – neki hljebovi sadrže kalijum-bromat, aditiv koji negativno utiče na rad štitne žlijezde.
Zato se hljeb i pekarski proizvodi ne smatraju pouzdanim izvorima joda, posebno ako sadrže bromat.
Vitamini i minerali za štitnu žlijezdu
Vitamin D – Nedostatak vitamina D povezan je s hipotireozom i čak je moguće da ga uzrokuje. Ako nisi redovno izložen/a sunčevoj svjetlosti, velika je vjerovatnoća da ti nedostaje ovaj vitamin. Preporuka za suplementaciju: 4000 do 5000 IU dnevno. Vitamin D donosi brojne koristi – a zdravlje štitne žlijezde vjerovatno je među najvažnijima.
Minerali: Željezo i selen
Nedostatak željeza ili selena može dovesti do poremećaja rada štitne žlijezde.
Za muškarce: Nedostatak željeza je rijedak – češće je prisutan višak. Zato muškarci ne bi trebali uzimati suplemente željeza osim ako to nije dokazano nalazima.
Selen može imati koristi za opće zdravlje, ali ne pokazuje značajan uticaj na rješavanje problema sa štitnom.
Zaključak za muškarce: Nedostatak željeza ili selena može biti faktor, ali u većini slučajeva nije glavni uzrok problema sa štitnom.
Zaključak za žene: Nedostatak željeza je čest i može direktno uticati na rad štitne žlijezde.
Dijete i štitna žlijezda
Makronutrijenti i unos kalorija značajno utiču na proizvodnju hormona štitne žlijezde i pretvaranje T4 u T3:
- Protein i ugljikohidrati podstiču funkciju štitne žlijezde
- Masti ne podržavaju proizvodnju hormona ni konverziju T4 u T3
- Previše niska kalorijska dijeta može biti štetna
Koliko malo je previše malo?
Minimalni kalorijski unos za zdravo mršavljenje
Preporuka je: NE unositi manje od 26 kcal po kilogramu CILJNE tjelesne mase.
PRIMJER:
Trenutna težina: 104 kg
Ciljna težina: 91 kg
Računica:
91 kg × 26 kcal = 2366 kcal dnevno (minimum)
Zašto ne smiješ ići ispod toga?
Ako jedeš ispod tog minimuma:
- tvoje tijelo prelazi u “štedni režim”
- usporava se metabolizam
- gubiš mišiće umjesto masti
- osjećat ćeš se umorno, gladno i psihički iscrpljeno
Zaključak:
Ako želiš da skidaš masne naslage, a ne zdravlje – jedi dovoljno.
- Ne idi ispod 26 kcal po kilogramu ciljne težine.
- Kombinuj to sa treningom snage, dovoljno sna i proteinima.
Ako ti je gubitak masti prespor:
Povećaj fizičku aktivnost, a ne smanjuj kalorije ispod minimuma.
Ako si na low-carb dijeti – zadrži visok unos proteina kako bi podržao/la zdrav rad štitne.
Tiroidna signalizacija – zašto je važna?
Ono što tvoje ćelije rade – a samim tim i cijelo tvoje tijelo – u potpunosti zavisi od signala koje te ćelije primaju. Ako su ti signali oštećeni, zbunjujući, pogrešni ili narušeni – tvoje tijelo neće moći raditi ono što bi trebalo, posebno kada su u pitanju signali štitne žlijezde.
Šta radi tiroxinska signalizacija?
Mnogo toga. Evo kratkog pregleda:
NEDOVOLJNA signalizacija štitne žlijezde:
- Smanjena brzina metabolizma (često i do 25%)
- Smanjena aktivacija gena važnih za metabolizam masti
- Smanjena osjetljivost na inzulin
- Smanjena ekspresija gena koji regulišu metabolizam glukoze i njen prijenos u mišiće
PREKOMJERNA signalizacija štitne žlijezde:
- Povećana frekvencija srca (npr. +24% uz dozu od 75 mcg T3/dan)
- Povećana brzina metabolizma (npr. +13% uz istu dozu)
- Povećano sagorijevanje masti
- Povećana aktivnost gena važnih za razgradnju masti
- Povećana razgradnja mišićnog tkiva (katabolizam)
- Smanjena osjetljivost na inzulin (isto kao kod niske signalizacije)
- Povećana ekspresija gena važnih za obradu i prijenos glukoze u mišiće
Faktori koji narušavaju funkciju štitne žlijezde:
Tiroxinska signalizacija može biti narušena sljedećim faktorima:
- Stres
- Depresija
- Nizak testosteron
- Nizak hormon rasta (GH)
- Dijabetes
- Gojaznost
- Istorija naglog mršavljenja
- Hronični bol
- Povećani upalni markeri: CRP, TNF-alfa, IL-1, IL-6
Zašto su nalazi često “normalni”, ali simptomi ostaju?
Čak i kada su laboratorijski nalazi hormona štitne žlijezde u granicama normale, njihove stvarne funkcije unutar ćelija mogu biti oslabljene zbog navedenih faktora. Zato osobe sa ovim problemima i dalje mogu osjećati simptome usporene štitne žlijezde – iako ljekar kaže da je “sve u redu”.
Kada terapija za štitnu pomaže?
Jedan od rijetkih slučajeva gdje terapija za štitnu ne rješava problem je – depresija. Ali to je složena tema i zaslužuje poseban tekst.
U svim drugim navedenim slučajevima, potrebno je tretirati osnovni problem, nakon čega će se funkcija štitne žlijezde najčešće popraviti sama.
Visok TSH podstiče metaboličke poremećaje i gojaznost
TSH nije direktno hormon štitne žlijezde – to je hormon koji daje naredbu štitnoj da počne proizvoditi svoje hormone (T3 i T4). Kada štitna dobro reaguje, TSH ostaje u umjerenim vrijednostima. Kada ne reaguje kako treba, TSH raste u pokušaju da je “nagovori” da radi više.
Nažalost, visoki TSH ne znači samo da štitna žlijezda ne funkcioniše dobro. Visok TSH sam po sebinegativno utiče na ćelije – mijenja ekspresiju velikog broja gena i tako direktno gura tijelo ka usporenom metabolizmu i gojaznosti.
Niska funkcija štitne usporava metabolizam i stvara stanje u kojem je gojaznost postaje “prirodno stanje ravnoteže” organizma. Neke promjene dolaze od niskog T3, a druge direktno od visokog TSH. Ako se to stanje ne popravi, gubitak masti i povratak zdravog metabolizma postaju mnogo teži.
“Radio/la sam nalaze za štitnu. Šta znače moji rezultati?”
Tumačenje hormona štitne žlijezde može biti jednostavno – ako znaš šta tačno tražiš. Fokusiraj se na ključne pokazatelje i zaboravi “suvišne” testove koje većina doktora i onako naručuje po šablonu.
Idealni rezultati:
- Free T3 (slobodni T3): sredina do gornje granice referentnog raspona
- Free T4 (slobodni T4): sredina do gornje granice referentnog raspona
- TSH: poželjno manje od 2, idealno 1.5 ili niže
Mnogi doktori preskoče mjerenje Free T3, ali je on najvažniji pokazatelj. Total T3 često zavara, jer većina ukupnog T3 hormona nije aktivna.
Šta ti ne treba?
- Total T3 i Total T4 – nebitni ako su slobodni nivoi u normali.
- T3 Uptake i Free Thyroxine Index – zastarjeli testovi, možeš ih ignorisati.
Ako je Free T3 dobar, onda je i niži TSH sasvim u redu – čak i poželjan (osim ako ne uzimaš terapiju za štitnu). S druge strane, visok TSH ukazuje na to da štitna ne funkcioniše dobro i da je tijelu potreban pretjerano visok signal da bi pokušalo da to nadoknadi. Visok TSH ima i svoje direktne negativne efekte na metabolizam.
Šta ako su tvoje vrijednosti “na granici”?
Ne postoji jasna crta između “dobrog” i “lošeg” – to je spektar. Ako tvoje vrijednosti odskaču od idealnog i postoje koraci koje možeš poduzeti da ih popraviš – vrijedno je pokušaja.
Reverse T3 – da li je potreban?
Ovaj test je opcionalan. Većina doktora ga ne traži – i to je sasvim u redu. Ako i uradiš taj test, a odnos između T3 i Reverse T3 nije dobar, mogu postojati različiti razlozi. Ali ako nemaš druge ozbiljne zdravstvene probleme – nema potrebe trošiti novac na taj test.
Proizvodi sa hormonima štitne žlijezde
Hormoni štitne žlijezde u oralnom obliku dostupni su kao lijekovi na recept, “istraživačke hemikalije”i kao čiste hemijske supstance. Najčešći oblici koji se koriste su:
- T3 (trijodtironin)
- T4 (tiroksin)
- Armour Thyroid – prirodni preparat koji sadrži i T3 i T4
Najvažnija stvar kod T3 i T4: niska hemijska stabilnost.
Čak i velike farmaceutske kompanije imaju izazove sa stabilnošću ovih hormona u tabletama. Zato koriste posebne tehnike da bi očuvale jačinu lijeka. Proizvodi kojima je istekao rok gotovo sigurno gube svoju djelotvornost, a generički proizvodi često ne zadrže punu jačinu ni do samog isteka roka trajanja.
Kod tzv. istraživačkih hemikalija – proizvoda koji se često prodaju online kao “samo za istraživačke svrhe” – potencija (efikasnost) hormona je često smanjena, a ponekad čak drastično. To se posebno odnosi na tečne oblike, koji veoma brzo gube jačinu.
Rezultat toga?
Mnogi korisnici takvih proizvoda pogrešno misle da uzimaju visoke doze (npr. 150 mcg T3 dnevno), i onda te netačne preporuke prenose drugima. U stvarnosti, oni su uzimali mnogo manju količinu aktivne supstance – zbog loše kvalitete proizvoda – a njihova iskustva ne odražavaju pravu dozu.
Nadam se da će ti ovaj tekst pomoći da malo bolje razumiješ funkcionisanje štitne žlijezde i njen utjecaj na tijelo.
P.S. Definitvno ako koristiš terapiju ili trebaš početi koristiti ništa nemoj da radiš bez konsultacija sa ljekarom.
Podjeli ovaj članak sa nekim kome bi moglo pomoći.
